admin 
„GDJE SI BILA TI…“
Taman kada pomislimo da nas (još uvijek aktuelna) kantonalna Ministrica ne može ničim iznenaditi poslije svega što (ni)je dosad uradila u oblasti odgoja i obrazovanja, ona nas iznenadi nečim što opet spada u svojevrsnu bahatost, samovolju, tiraniju… Ili smo, ipak, suviše kritični prema njoj. Možda ministrica i nije kriva. Jednostavno, ili ne zna svoje ovlasti, ili ima vrlo loše savjetnike. Ili su ti loši savjetnici zapravo dobri promotori?
Počela je predizborna godina!? Izjava „naše“ Ministrice da će tražiti očitovanje škole o navodnoj izjavi nastavnice „o prvom Predsjedniku Predsjedništva RBiH“ zaista nam je posve nejasna i neuhvatljiva. Ne ulazeći u raspravu o historijskoj ulozi pojedinaca, želimo se osvrnuti na ono što je Ministrica podijelila javnosti putem društvenih mreža. Ako jedan ministar javno istupi na ovaj način, direktno u prijetećem obraćanju jednom nastavniku, može li se to shvatiti kao vrlo problematičan uticaj političke moći?! Može li to biti samoveličanje, kroz (in)direktno zastrašivanje prosvjetnih radnika!?
Može li Ministrica sebi dopustiti takav nivo komunikacije s obzirom na to da je kantonalni funkcioner najvišeg ranga, svjesna (ili ne) elementarnih principa vlasti i demokratije. Na šta to Ministrica cilja, čime se rukovodi i o čemu ona to zapravo govori kad spominje da naši nastavnici „na neistinama realizuju čas“!?
Obraćanje Ministrice desilo se ne nakon utvrđivanja bilo kakvih istina, službenih prijava učenika ili roditelja, već na osnovu informacije koju je pročitala na društvenim mrežama, što opet govori da je moguće da se radi samo o jeftinom populizmu. Nije li krajnje čudno da se Ministrica upušta u diskusiju o nečemu što je „rekla-kazala“?! Da li će uvijek na ¨rekla-kazala¨ biti protiv prosvjetnih radnika?!
Nama je čudno da se Ministrica nije posebno oglasila kada se desila pucnjava iz vatrenog oružja pred tehničkim školama u kojoj je radnik-portir, zahvaljujući samo pukoj sreći, ostao nepovrijeđen.
Nama je čudno da se Ministrica nije oglasila kada je učenik fizički napao na profesoricu i direktora škole, a kamoli stala u njihovu zaštitu.
Nama je čudno da se Ministrica nije oglasila na napade roditelja na nastavnike i stručne saradnike (protiv kojih su pokrenute i tužbe), jer su samo radili svoj posao prema pravilnicima Ministarstva.
Mnogo je još primjera gdje su bili ugroženi radnici u školama, o kojima su pisali mediji i naveliko se „pričalo“ po društvenim mrežama, a i tada je izostala „briga“ Ministrice. Možda bi, prema mišljenju „savjetnika“, briga o radnicima u obrazovanju loše utjecala na predizborni rejting.
Zar ne bi bilo bolje da se Ministrica, kao osoba s obrazovnim i političkim autoritetom, pojavi pred roditeljima i nastavnicima osnovne škole na Dobrinji i objasni kako je moguće da im djeca sedam dana ne idu u školu i učini sve da „u najboljem interesu djeteta (ovdje njih 20-ak)“ zaštiti pravo djece na redovno pohađanje nastave?!
Javnost će sama donijeti zaključke, bez obzira na ishode (ili indikatore), a neko će, s razlogom, postaviti pitanje:
“Gdje si bila ti…“
