Kako sam i ranije pisao, u obrazovnom sistemu Kantona Sarajevo dominantne vrijednosti nisu ni znanje ni razvoj, nego samovolja ministrice Naide Hota-Muminović. Ovog puta ta samovolja dolazi u novom obliku, kroz internu raspodjelu po “viziji ministrice”.
Komisija Ministarstva za zbrinjavanje radnika završila je svoj posao savjesno i po zakonu. Prikupljeni su podaci, izrađen prijedlog, potpisan i dostavljen ministrici. Radnici su raspoređeni na slobodna mjesta, tačno prema stručnoj spremi i profilu.
Ali onog trenutka kada je prijedlog stigao na njen sto, ministrica je odlučila da piše vlastita rješenja. Sa nepoznatim licima, preko noći, mijenja plan. Radnike premješta u škole koje nisu bile dio prijedloga. Briše odluke Komisije, poništava njihov rad i potpuno ignoriše posljedice.
A zakon je jasan. Član 15. i član 16. Pravilnika kažu: ministar donosi odluku na prijedlog Komisije. Ne umjesto Komisije. Ne protiv Komisije. Upravo to je prekršeno, ministrica je potpisala rješenja suprotna onome što je Komisija propisno utvrdila.
Tako danas, ljudi koji su godinama predavali i odgajali generacije odjednom ostaju bez sigurnosti. Njihova radna mjesta pretvorena su u ministarski eksperiment, a njihove porodice postaju taoci političke igre jednog kantonalnog autokrate.
Ministrice, obrazovanje nije prostor za ovakvu samovolju. Škola neće biti poligon za vaše sitne interese, i zato nećemo dozvoliti da nastavnici budu roba koja se prepakira po nečijem hiru.
