admin Povodom nemilih događaja koji su se u posljednjih nekoliko sedmica desili u sarajevskim srednjim školama, SSVOONKBIH Kantona Sarajevo zahtijeva od nadležne ministrice Naide Hota-Muminović hitne izmjene Pravilnika o izricanju odgojno-disciplinskih mjera u osnovnim i srednjim školama koji je u primjeni pokazao svoje loše strane.
Javnost je ostala zgrožena saznanjem o incidentima u kojima su pojedini učenici osnovnih i srednjih škola u Sarajevu tukli svoje vršnjake u školskom dvorištu, bičevali ih po školskim toaletima, fizički nasrtali na radnike škole i pucali iz vatrenog oružja u dvorištu škole nanoseći teže ili lakše tjelesne povrede drugim učenicima.
Za ovakve, neprihvatljive oblike ponašanja, koji ruše temeljne vrijednosti na kojima počiva društvo, svuda u svijetu postoji nulta tolerancija. Izgleda da to nije slučaj u sarajevskim školama.
Pravilnik tu nultu toleranciju na najteže oblike nasilja i zlostavljanja briše namećući obavezu školama da putem raznih tromjesečnih praćenja procjenjuju da li je (ili nije) došlo do promjene ponašanja kod učenika koji su počinili najteže oblike prekršaja, među kojima su i oni koji se kategoriziraju kao krivična djela. Pa ako se, u ta tri mjeseca, pokaže da nije došlo do promjene, onda se učenik možda i može isključiti iz škole ili premjestiti u drugu školu!? A šta do tada? Šta ako takav učenik svakodnevno ponavlja iste ili slične prekršaje u ta tri mjeseca praćenja? Koju poruku, u vidu ukora odgojno-disciplinskim mjerama, možemo dati učeniku koji napravi apsolutno neprihvatljiv prekršaj, a ostalo je manje od tri mjeseca do kraja nastavne godine? Odgovor: Ne možeš biti kažnjen, jer si u u aprilu, maju ili junu napravio prekršaj. Ko će preuzeti odgovornost ukoliko nasilnik pod podrškom/brigom ponovi prekršaj koji izazove mnogo teže posljedice?
Ministrica i njen tim u prvi plan ističu „dobrobit učenika“ kao motiv za ovakav Prvailnik. Mi postavljamo pitanje – dobrobit kojih učenika? Onih čije je ponašanje potpuno neprihvatljivo i za koje nije kriva škola, ili onih koji su primjerni, dobro uče, ponos su svojim roditeljima, svojim nastavnicima, ili dobrobit radnika u školama ukoliko je nasilje počinjeno nad njima? Da li to znači da su, prema Pravilniku, prava nasilnika važnija od prava žrtava tih nasilnika?
Tokom izrade Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama, Sindikat je upozoravao na ovakve situacije i moguću anarhiju ukoliko se za najteže prekršaje učenik ne bude mogao adekvatno sankcionisati i za svoje, ali prvenstveno za žrtvino dobro. Kakva se poruka šalje drugim učenicima? Da se mogu ponašati kako žele, jer im niko ništa ne može, jer im je to ovaj Pravilnik omogućio. Škola nije popravni dom ni resocijalizacijska ustanova. Druge društvene institucije moraju preuzeti preuzeti brigu o ovakvim slučajevima.
Zbog svega navedenog, Sindikat zahtijeva da se ovaj Pravilnik hitno izmijeni ili potpuno povuče dok nam se nije desilo nešto mnogo gore od ovoga što danas imamo.
Srdačan pozdrav!
Predsjednik
Admir Šuvalić
