U suzbijanju širenja COVID-19 zatvaranje škola bila je jedna od najčešće primjenjenih intervencija. Do sredine aprila 2020, 192 zemalje u svijetu zatvorile su škole, utječući na preko 90% učenika u svijetu. U studiji Augera i suradnika, zatvaranje škola je bilo povezano sa relativnom promjenom u incidenci/sedmica za -62% (95% CI, -71% do -49%).
Zatvaranje škola diljem svijeta kao odgovor na pandemiju uzrokovanu virusom COVID-19 predstavlja nezabilježen rizik po obrazovanje, zaštitu i blagostanje djece. Prekid nastave može imati ozbiljne posljedice po sposobnost djece da uče. Što duže društveno marginalizovana djeca odsustvuju iz škola, to su veće šanse da se neće vratiti u njih. Duži period obustave rada škola utiče i na pružanje drugih osnovnih usluga, kao što su imunizacija, posluživanje užina, zaštita mentalnog zdravlja i psihosocijalna podrška a nedostatak interakcije s vršnjacima i narušavanje rutine mogu izazvati i stres i anksioznost.
Negativni efekti zatvaranja po sigurnost, blagostanje i učenje djece su dobro dokumentirani. Prekid pružanja usluga školovanja ima i ozbiljne dugoročne posljedice po ekonomije i društva, kao što su produbljivanje nejednakosti, pogoršanje opšteg zdravstvenog stanja i slabljenje društvene kohezije.
Ipak, kako bi se spriječile epidemije COVID-19 u školama potrebno je primjenjivati višestruke preventivne strategije, uz poduzimanje svih razumnih mjera zaštite učenika, studenata, nastavnika, drugog osoblja, te članova njihovih obitelji. Pri tome obavezno treba voditi računa i o epidemiološkim i drugim kontekstualnim faktorima.
Nadležna ministarstva obrazovanja, u suradnji sa kantonalnim javnozdravstvenim ustanovama, trebaju donijeti odluku o implementaciji preventivnih strategija protiv COVID-19. Faktori koje trebaju uzeti u obzir su: nivo prijenosa COVID-19 u zajednici (nizak, umjern, visok i vrlo visok, pogledati dokument Javnozdravstveni kriteriji za prilagođavanje javnozdravstvenih i društvenih mjera u kontekstu COVID-19), obuhvat imunizacijom u zajednici, kao i među nastavnim osobljem i učenicima, kapaciteti zdravstvenih ustanova, kapaciteta za skrining testiranja, zabilježene epidemije i porast trenda oboljevanja u školi i zajednici.
Odvijanje nastave tokom pandemije COVID-19 moguće je sprovesti na više načina. Otvaranje škola u punom kapacitetu nosi najveći rizik od prenosa COVID-19 i nastajanja žarišta, te širokog prijenosa u zajednici. Ovaj rizik se može smanjiti provođenjem higijenskih i epidemioloških mjera,međutim zbog ograničenih kapaciteta, kao i problema u kontroli ponašanja djece i adolescenata, to predstavlja izazov.
Istraživanje žarišta COVID-19 u školama, nastalog nakon otvaranja škola u nestabilnoj epidemiološkoj situaciji, ukazuje na opasnost ovakvog pristupa, posebno kako rezultati istraživanja pokazuju, prisutnost velikog broja učenika u razredu, kao i nedovaljan prostor po učeniku. To je za posljedicu imalo nemogućnost održavanja fizičke distance, koja je neophodna za kontrolu COVID-19.
Potpuni prelazak na alternativne vidove nastave, putem medija i online, u trenutnom epidemiološkom kontekstu uzrokovanom pandemijom COVID-19 nosi najmanji rizik, međutim zbog gore navedenih razloga ovo ne može biti jedino prihvatljivo rješenje, a za neke uzraste je i potpuno nesprovodivo.
Porast broja slučajeva COVID-19 i potvrda prisustva delta varijante SARS-CoV-2 sredinom 2021. godine, koju karakterizira viša zaraznost, ukazuju da je zaštita od izlaganja u školskom okruženju od iznimne važnosti.
Potrebno je razmotriti sve mogućnosti ostavljanja škola otvorenim, ali uz provođenje preventivnih strategija, i u ovisnosti od lokalnog konteksta i nivoa prijenosa COVID-19. To uključuje i kombiniranu nastavu i ograničavanje broj učenika u razredu. Također, moguće je razmotriti privremeno zatvaranje obrazovnih ustanova, uz korištenje drugih alternativa nastave – online nastava.
Preventivne strategije uključuju: promociju vakcinacije, nošenje maski, fizičku distanca, skrining testiranja za identifikciju slučajeva i klastera, ventilaciju, respiratornu higijenu i higijenu ruku, ostati kući u slučaju bolesti, izolaciju i praćenje kontakata, čišćenje i dezinfekciju.