admin Sindikat srednjeg i visokog obrazovanja, odgoja i kulture Bosne i Hercegovine i Kantonalni odbor Kantona Sarajevo su danas, 5. oktobra, povodom dana učitelja organizovali šetnju kroz Vilsonovo šetalište, odnosno od Treće gimnazije do platoa kod Zemaljskog muzeja pod geslom “Šetnja za bolje obrazovanje”.
U posljednjih nekoliko godina u Kantonu Sarajevo, potezima nadležnog Ministarstva odgoja i obrazovanja, desile su se brojne promjene u obrazovnom sistemu koje su u znatnoj mjeri, prema mišljenju Sindikata, derogirale obrazovni sistem. Želimo vjerovati da je nadležno Ministarstvo imalo najbolje namjere u reformskim procesima koje je provodilo (i još uvijek provodi), ali su načini kako je to rađeno, kao i efekti u mnogim segmentima značajno ili umanjili kvalitet obrazovanja ili nisu dali očekivane rezultate.
Javnost je više puta, godinama, svjedočila pokušajima Sindikata, ali i šire društvene zajednice, da konstruktivnim prijedlozima i sugestijama te pokušajima dijaloga sa odgovornim osobama u Vladi Kantona Sarajevo i nadležnom Ministarsvu, pomogne i utiče na to da reforme ide u pravom smjeru i da njeni efekti budu kvalitativno mjerljivi i bolji u odnosu na period prije primjene reforme. Na žalost svih nas, prevashodno učenika i njihovih roditelja, ali i nastavnika i cjelokupne zajednice, nadležni su ignorisali riječ struke i provodili reformu onako kako to vidimo danas.
U ovom trenutku, i dalje svjedočimo brojnim problemima koje su novi Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama i njegovi prateći podzakonski akti i pravilnici donijeli. Pitamo, da li je novi Zakon donio smanjenje nasilja u školama? Nije! Da li je sigurnost u školama bolja? Nije! Da li je dugo najavljivana i skoro deset godina pripremana kurikularna reforma dala efekte koji su tako pompezno najavljivani? Nije i neće, jer je način na koji je provedena potpuno obesmislio samu suštinu ove reforme! Ovdje bi bilo zanimljivo pitati Ministarstvo koliko je to sve koštalo i ko je to platio?
Čemu služi tolika birokratizacija obrazovanja? Nije li možda svemu cilj da, u nekom užem stručnom nadzoru koje provodi Institut, u svakom trenutku nastavniku mogu reći: “Nedostaje ti jedan papir?!” Čemu takva potreba za prenormiranjem, pritiskom i stresom koje takve radnje proizvode u školama? Pitamo se zašto nam se tako (pre)često iz Ministarstva poručuje da ne vodimo računa “o najboljem interesu djeteta”?! A mi samo tražimo da se vodi računa “o najboljem interesu SVAKOG djeteta”!
Namjera Ministarstva da proces zbrinjavanja radnika za čijim je radom djelimično ili potpuno prestala potreba nelegalno prepusti “mašini” – softwareu, u budućnosti možda i vještačkoj inteligenciji (sic!) gotovo je nevjerovatna. Pilotiranje tog procesa je pokazalo da software nije radio kako treba, pa su, sasvim je očito, nadležni u Ministarstvu odlučili da, mimo nadležne Komisije, sami raspoređuju radnike bez ikakvog racionalnog kriterija, što je izazvalo val nezadovoljstva, nesigurnosti, zabrinutosti navedenih radnika ali i osoba koje čekaju konkurse. Javnost mora znati da konkursa nema zbog neorganizovanosti, da ne kažemo javašluka nadležnog ministarstva u vezi sa ovim pilotiranjem. I o tome manje-više sve se već zna, a ovdje samo želimo napomenuti da je, zbog ovakvog postupanja, Sindikat podnio krivičnu prijavu protiv Ministrice i NN osoba zbog zloupotrebe službenog položaja.
Sve navedeno, ali i drugi brojni problemi, razlog je što ovogodišnji praznik nastavnika obilježavamo svojevrsnom protestnom šetnjom. Nakon ove šetnje od Treće gimnazije do Zemaljskog muzeja, Sindikat je pripremio jednosatni program koji za cilj ima poslati upozorenje na silne probleme sa kojima se suočavamo u školama.
Članak preuzet sa portala radiosarajevo.ba.
