
Početak školske godine bi, u pravilu, trebao biti vrijeme radosti. Ali u Sarajevskom kantonu, već godinama, za jednu grupu ljudi sutrašnji dan je samo podsjetnik na nepravdu i nesigurnost.
Riječ je o asistentima u nastavi, ključnoj karici inkluzivnog obrazovanja, koje režim Trojke tretira kao potrošnu robu.
Iako su jasno prepoznati Pedagoškim standardima i Kolektivnim ugovorom, njihova realnost izgleda potpuno drugačije. Umjesto stabilnih ugovora i elementarne pravne sigurnosti, asistenti se zapošljavaju na 135 dana u jednom, pa 145 dana u drugom polugodištu. Posljedica? Ljudi bez prava na staž, bez godišnjeg odmora, bez regresa, bez mogućnosti da planiraju vlastiti život.
U isto vrijeme, direktori škola imaju otvoren prostor da odlučuju koga će angažovati, bez obaveze da zadrže one koji su pokazali rezultate. Zato pitam nadležne, ako se već u maju zna koliko će asistenata trebati naredne školske godine, zašto se ne raspiše konkurs? Zašto se ljudima koji godinama nose teret ovog posla ne pruži pravo na stabilan radni odnos?
Mada to nisu jedina pitanja koja imam za ministricu Hota-Muminović.
Tu je i primjer iz Četvrte osnovne škole Ilidža. V.d. direktor škole eliminisan je iz utrke za direktora, ne zbog rezultata rada ili ne ispunjavanja uslova, već zato što mu je supruga nastavnica u istoj školi. Pitam ministricu da li onda pola škola i bolnica u ovoj zemlji u sukobu interesa? Ili se zapravo radi o elegantnom načinu da se eliminiše kandidat koji nekome nije bio po volji?
Zakon o radu i Zakon o zabrani diskriminacije kažu da je bračni status zabranjena osnova za različito postupanje. Ustav i Evropska konvencija kažu da su jednakost pred zakonom i pravo na rad nepovredivi. Dakle, ono što se desilo u ovoj školi nije ništa drugo nego otvoreno kršenje zakona i elementarnih ljudskih prava.
Mada bolje je pitanje, da li bi ministrici jednako smetalo da je riječ o istospolnoj zajednici? Možda ne bi, jer Vlada u kojoj sjedi već je nekoliko puta davala saglasnost na projekte i inicijative koje afirmišu upravo takve odnose. Bračna zajednica, izgleda, postaje prepreka, ali sve drugo, kada treba pokazati “modernost” pred ambasadama, nije problem.
I tu se vidi sva dvoličnost vlasti. Kada im odgovara, pozivaju se na evropske vrijednosti, ljudska prava i nediskriminaciju. Kada im ne odgovara, brak proglašavaju sukobom interesa, asistente tjeraju na ulicu svako polugodište, a roditelje djece s poteškoćama ostavljaju u strahu hoće li njihovo dijete sutra imati podršku u učionici.
Ovo su samo neka od pitanja na koje nadležni ne žele odgovoriti, ali ne znaju da će morati. Već od oktobra 2026. godine.
