S tim u vezi nije jasno otkud inicijativa za donošenje potpuno novog zakona. Ako već postoje određene dileme, logičnije bi bilo da se ide u postupak izmjena i dopuna zakona.
Dakle, u načelu, stav je sindikata da nema nikakve potrebe za donošenjem novog Zakona o vijeću zaposlenika, posebno u situaciji kada imamo mnogo važnije zakone iz oblasti radnih odnosa ili socijalnog segmenta na čije usvajanje čekamo godinama, poput Zakona o zaštiti na radu, Zakona o uvezivanju staža, izmjene Zakona o penzijsko-invalidskom osiguranju itd.
Imajući u vidu dosadašnje, veoma snažne pritiske u pravcu izmjena radnog zakonodavstva, i to isključivo na inicijativu Udruženja poslodavaca FBiH i u interesu poslodavaca (a uz prećutnu ili otvorenu podršku federalne Vlade), ne možemo se oteti zaključku da je i ovaj zakon još jedan u nizu koraka u pravcu daljeg narušavanja prava i položaja radnika, ali i sindikata.
Poseban apsurd, iz čega se može mnogo zaključiti, jeste da inicijativa ili puna podrška za donošenje ovog zakona, koji se tiče isključivo radnika, ne dolazi od radnika ili sindikata nego od strane poslodavaca, među kojima ima mnogo onih (pa i u samom vrhu Udruženja poslodavaca) koji već godinama na sve moguće, direktne ili indirektne načine onemogućavaju formiranje sindikata u svojim firmama, a deklarativno se zalažu za socijalni dijalog i partnerstvo.
Kada je u pitanju tekst prednacrta zakona, ističemo slijedeće primjedbe, odnosno prijedloge:
1. U članu 13. stav 3. se mijenja i glasi:
„U slučaju iz stava 2. ovog člana, skup zaposlenika saziva reprezentativni sindikat.“
Obrazloženje: U pitanju je jasnija i preciznija formulacija (u suprotnom se postavlja pitanje kako će „najmanje 20% radnika“ sazvati skup zaposlenih – sindikat je ipak organzacija koja ima svoje organe, pravila i način donošenja odluka)
2. U članu 18. stav 3. iza riječi „ako je“ dodaje se „na skupu zaposlenika“, a ostatak teksta se nastavlja.
Obrazloženje: Preciznija formulacija u vezi samog načina glasanja, te usklađivanje sa članom 21. zakona koji govori o opozivu člana vijeća zaposlenika, također na skupu zaposlenika.
3. U članu 23. stav 1. zakona se mijenja i glasi:
”Poslodavac je obavezan da o pitanjima koja su od interesa za ekonomski i socijalni položaj zaposlenika informiše vijeće zaposlenika, konsultuje i pribavlja prethodnu saglasnost vijeća zasposlenika.“
Obrazloženje: Vijeće zaposlenika ne može imati ingerencije nad npr. praćenjem poštivanja kolektivnog ugovora, kolektivni ugovor sa poslodavcem zaključuje sindikat koji je ugovorna strana, pa samim tim i jedini može pratiti njegovu primjenu. Da ne bi u praksi dolazilo do „preklapanja“ ingerencija između vijeća i sindikata, predloženu izmjenu smatramo opravdanom.
4. U članu 25. riječi „jednom godišnje“ zamijeniti sa „ jednom u šest mjeseci“.
Obrazloženje: Ista odredba postoji u važećem zakonu, informisanje vijeća jednom u godinu dana je nedovoljno.
5. U članu 26. zakona stav 2. se mijenja i glasi:
„Podaci o namjeravanoj odluci iz stava 1. ovog člana dostavljaju se vijeću zaposlenika najmanje 30 dana prije donošenja odluke.
Vijeće zaposlenika u roku od 7 dana od dana dostavljanja podataka iz stava 1. ovog člana o namjeravanoj odluci dostavlja primjedbe i prijedloge kako bi rezultati konsultacija mogli uticati na donošenje namjeravane odluke.“
U istom članu stav 4. se mijenja i glasi:
„Izuzetno, za vrijeme proglašenog stanja prirodne i druge nesreće, kao i za vrijeme vanrednog stanja u Federaciji, rok iz stava 2. ovog člana je deset dana.“
Obrazloženje: Potrebno je definisati u kojem je periodu prije donošenja određene odluke poslodavac dužan dostaviti podatke o namjeravanoj odluci.
6. U u stavu 1. člana 27. zakona, iza alineje c) dodaje se nova alineja d) koja glasi „otkazu ženi starijoj od 50 godina“
Obrazloženje: ista odredba postoji u važaćem zakonu, i ista ima opravdanje u smislu potrebe posebne zaštite žena-radnica.
U istom članu stav 3. se mijenja i glasi:
„Ako vijeće zaposlenika uskrati saglasnost na odluku iz stava 1. ovog člana, rješavanje spora povjerava se arbitraži. Ukoliko je nezadovoljan odlukom arbitraže, poslodavac može u roku od 15 dana od dana dostavljanja arbitražne odluke zatražiti da predmetnu saglasnost nadomjesti sudska odluka.“
Obrazloženje: Potrebno je preciznije formulisati ovaj stav radi otklanjanja dilema koje se mogu pojaviti u praksi. Također, ovo pitanje je na praktično identičan način regulisano i članom 74. stav. 2. Zakona o radu.
U istom članu iza stava 4. dodaje se novi stav 5. koji glasi:
„Ako kod poslodavca nije formirano vijeće zaposlenika, poslodavac je dužan tražiti saglasnost sindikata za odluku o otkazu sindikalnom povjereniku, za vrijeme obavljanja njegove funkcije i šest mjeseci nakon prestanka te funkcije“.
Obrazloženje: Ovakav prijedlog je sasvim osnovan i opravdan, po istom principu kao i u slučaju namjere otkaza ugovora o radu članu vijeća zaposlenika.
7. U članu 30. zakona dodaje se novi stav 5. koji glasi:
„Vijeće zaposlenika ne može učestvovati u pripremanju štrajka, isključenju sa rada zaposlenika, i ne može učestvovati u kolektivnom radnom sporu koji može dovesti do štrajka.“
Obrazloženje:: Imajući u vidu da su u pitanju aktivnosti koje su prema posebnom zakonu u isključivoj nadležnosti sindikata, smatramo ovu dopunu opravdanom, uz napomenu da identična odredba postoji i u važećem Zakonu o vijeću zaposlenika.
8. U članu 33. dodaje se novi stav 4. koji glasi:
„Ako funkciju vijeća zaposlenika kod poslodavca vrši reprezentativni sindikat, obaveze propisane ovim članom poslodavac ima prema sindikatu, ukoliko takvi uslovi nisu osigurani kolektivim ugovorom ili posebnim sporazumom. Ukoliko postoji više reprezentativnih sindikata, ove obaveze poslodavac ima prema onom sindikatu koji zastupa najveći broj članova“.
Obrazloženje: Kada su u pitanju uslovi za rad sindikata, jedina konkretna zakonska odredba koja o tome govori je odredba člana 18. stav 2. Zakona o radu, kojom je poprisana obaveza obračuna i doznačavanja sindikalne članarine. Obzirom da je pravo osnivanja, pripadanja sindikatima i pravo na sindikalno djelovanje ustavno pravo, smatramo ovu odredbu opravdanom. U suprotnom bi imali neopravdno favoriziranje vijeća zaposlenika u odnosu na sindikat.
9. U prednacrtu zakona riječ „zaposlenik“ zamijeniti sa „radnik“ u odgovarajućem padežu.
[drivr id=”10O3ofSq9-mDWUKiFmiE_NCtGZSd–uG-” type=”application”]