Mišljenje Sindikata srednjeg i visokog obrazovanja, odgoja, nauke i kulture BiH Kantonalni odbor-Kantona Sarajevo na prednacrt Zakona odualnom obrazovanj Kantona Sarajevo.

Pažljivo smo analizirali prijedlog Nacrta Zakona o dualnom obrazovanju.
Sindikat srednjeg i visokog obrazovanja, odgoja, nauke i kulture Bosne i Hercegovine, kao odgovoran društveni partner, podržava sve procese koji će doprinijeti povećanju kvaliteta, funkcionalnosti i društvenog doprinosa obrazovanja u cjelini, pa tako i srednjeg stručnog obrazovanja.
Neosporno je da je obrazovanje najbitniji segment društva s aspekta njegovog razvoja.
Ako nema stručnih, dobro obrazovanih i odgojenih, kadrova, razvoj i prosperitet društva su ugroženi i u slučaju kada je osigurana materijalna baza. U skladu s tim, i reforma bilo kojeg segmenta obrazovanja je od najveće društvene važnosti, te joj se mora pristupit vrlo ozbiljno, stručno i učinkovito.
Stručnjaci iz područja obrazovanja kažu da je bolje ne ići u reformu ako nisu osigurani uvjeti da se ona kvalitetno provede.
Analizom prijedloga Nacrta Zakona o dualnom obrazovanja (u daljnjem tekstu: Zakon) stiče se dojam da se ovom reformskom Zakonu nije pristupilo dovoljno stručno studiozno.
Argumenti za prethodnu tvrdnju su:
a) Horizontalna i vertikalna prohodnost učenika, jedno od osnovnih prava, treba biti suštinska, a ne retorička. Iz prijedloga Zakona nije vidljivo kako bi se ta prohodnost osigurala u ukupnom sistemu srednjeg obrazovanja (mogućnost prelaska iz područja stručnog obrazovanja i obuke u npr. gimnazijski. Koliko smo mi obaviješteni, niti jedno stručno tijelo nije se bavilo ovakvim pitanjim).
Način realiazacije srednjeg stručnog obrazovanja u nekoj od država Evropske unije može biti od pomoći pri planiranju reformi u našem obrazovnom sistemu, ali su njihova rješenja potpuno usklađena s ostalim segmentima obrazovnog sistema. Na transparentan način je definisana prohodnost u cijelom sistemu obrazovanja.
b) Mislimo da nije izvršena ozbiljna analiza kapaciteta privrede Kantona Sarajevo za organizaciju praktične nastave, odnosno učenja uz rad. Ako privredni sektor ne može prihvatiti sve učenike iz srednjeg stručnog obrazovanja, Zakonom je potrebno ostaviti mogućnost da sve škole i učenici ne moraju biti u sistemu.
c) Usklađenost standarda stručnog obrazovanja-zanimanja sa standardima zemalja Evropske unije (član 6, stav h) je deklarativnog karaktera. Uvjet za ovU usklađenost je Nacionalni kvalifikacioni okvir usklađen s Kvalifikacionim okvirom Evropske unije. A koliko je nama poznato, u Bosni i Hercegovini Nacionalni kvalifikacioni okvir ne postoji, kao ni u entitetima ni u kantonima.
d) Prijedlog da se dio stručno-teorijskih predmeta realizira učenjem kroz rad (član 8, stav 2) za Sindikat je neprihvatljiv. Za realizaciju sadržaja stručno-teorijske nastave nije dovoljna samo stručna kompetentnost za određeno zanimanje, već psihološko-pedagoška i andragoška obučenost, nastavne metode, nastavna sredstva i ambijent za učenje. Ovakve uvjete najbolje obezbjeđuje škola, s postojećim obučenim kadrom i opremom (“Znati napraviti most nije isto što i znati drugog naučiti da napravi most”; prva osoba je dobar inženjer, a druga dobar učitelj sa znanjem inženjera).
e) Na izradu nastavnog plana i programa nemaju uticaja potrebe lokalog tržišta rada (član 8, stav 3). Nastavni plan i program se izrađuje na osnovu standarda zanimanja u kojim je definisano koja znanja, vještine i kompentencije treba steći učenik u toku obrazovanja.
Potrebe tržišta rada (ne mora biti samo lokalno; ne obrazujemo učenike koji će raditi samo u Sarajevu) utiču na plan upisa i eventualnog uvođenja novih zanimanja.
f) Prijedlog “Obima učenja kroz rad” (član 9, stav 1) je neprihvatljiv za Sindikat. Kao što smo već rekli u stavu d), ne slažemo se da se stručno-teorijska nastava realizuje kod poslodavaca. U skladu s iznesenim stavom, trebalo je napraviti diferenciju između trogodišnjeg i četverogodišnjeg stručnog obrazovanja, pa prema tome dati i različite obime realizacije učenja kroz rad.
Stiče se dojam da priređivači ovog Nacrta Zakona nisu najbolje upućeni u naš obrazovni sistem, odnosno nastavni plan i program. Nastavni plan i program i ciljevi obrazovanja u trogodišnjem i četverogodišnjem obrazovanju značajno se razlikuju, te se ne mogu na isti način tretirati.
Naime, u okviru PHAREVET i EUVET programa, grupa domaćih “stručnjaka” za Nastavni plan i program (njih 8), pod mentorstvom voditelja projekta iz Velike Britanije i Danske, a bez konsultacija sa širom obrazovnom vlašću i onih koji realiziraju proces, prihvatili su irski model srednjeg stručnog obrazovanja i obuke koji ne prepoznaje zanatske i tehničke škole. Takvo opredjeljenje je ugrađeno u Okvirni zakon o srednjem stručnom obrazovanju i obuci u BiH sa obavezom da niži nivoi usklade svoje Zakone s ovim. A u praksi je zadržan sistem obrazovanja u kojem su jasno prepoznatljive stručne (trogodišnje, zanatske) i tehničke škole.
Obim općeobrazovne, stručno-teorijske i praktične nastave značajn se razlikuje u ovim školama.
U tehničkim školama, ako se izuzmu četverogodišnja zanimanja koj su prerasla iz trogodišnjih 2000-tih godina, u trećem i četvrtom razredu ili nema praktične nastave ili je ona u zanemarivom obimu u odnosu na općeobrazovnu i stručno-teorijsku. Razlog je jasan, ovi učenici se pripremaju za radna mjesta kontrole ili onih koji će rukovoditi grupama radnika, te za nastavak školovanja na fakultetima. Prema prijedlogu u ovom Nacrtu Zakona, predviđeno je da ovi učenici provode tri dana kod poslodavca (60%) nastave. To bi značilo da se svi časovi stručno-teorijske nastave realiziraju kod poslodavca.
g) Prijedlog Nacrta Zakona o dualnom obrazovanju značajno je izmijenjen u odnosu na prijedlog razmatran u radnoj grupi. Npr. u prijedlogu razmatranom na radnim sastancima grupe za izradu ovog prijedloga predloženo je da naknada učeniku za učenje kroz rad bude najmanje 70% minimalne cijene rada, a u ovo prijedlogu je to od 10 do 20% (član 46).
Također, nije prihvatljivo da poslodavci sami odlučuju o visini naknade, jer bi to učenike dovelo u neravnopravan položaj.
h) Prijedlog Zakona ne nudi institucije i mehanizme za planiranje, vođenje, praćenje i promjene “u hodu” u srednjem stručnom obrazovanju i obrazovanju u cjelini u toku reformskih procesa i kasnije. Reforma srednjeg stručnog obrazovanja trebala bi osigurati da se ono kontinuirano mijenja i prilagođava okolnostima u društvu i na tržištu rada. To je moguće samo ako postoje kompetentne institucije i propisane procedure i mehanizmi za praćenje, kontrolu i promjene u srednjem stručnom obrazovanju.
Predlagačima Zakona je poznato da u Evropskoj uniji i okruženju postoje institucije za to. Npr, u Hrvatskoj je to ASO (Agencija za stručno obrazovanje), Sloveniji CPI (Centar za poklično izobrežovanje) itd.
Imamo iskustvo iz bliske prošlosti šta se dešava sa reformom koja prethodno nije obezbijeđena. Reforma pod pokroviteljstvom Evropske komisije (PHAREVET i EUVET) nije provedena jer se njome nije instuticionalno upravljalo, nego je prepušteno na volju školama, odnosno direktorima. Takva praksa nije poznata. Sada se čini da se težište sa škola i direktora pomjera na poslodavce i njihova udruženja. Oni trebaju, kao društveni partneri, imati uticaj na obrazovanje, ali ono mora biti institucionalno vođeno od strane države, odnosno obrazovnih vlasti.
i) Za Sindikat je neprihvatljiv prijedlog obima nastave koji se realizira kod poslodavca, s aspekta zaštite prava svojih članova.
Kao što smo već naglasili, predloženim prijedlogom praktično bi se sva stručno-teorijska i praktična nastava izvodila kod poslodavaca, te bi se pojavio veliki broj nastavnika koji bi postali tehnološki višak, bez mogućnosti da se rasporede u drugu školu, jer bi sve bile u istom položaju. Prijedlog Nacrta Zakona ne nudi rješenje za ovaj problem, niti je u komunikaciji između društvenih partnera tretirano ovo pitanje.