U prilogu prenosimo interview gospođe Zinete Bogunić, ministrice za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo, koji je dala za portal Školegijum.
Kazazović je rekao da svaki dopis koji izlazi iz Ministarstva mora prvo otići kod Sivre… Ja smatram da su oni bili Ministarstvo iz sjene.
Zašto ste prihvatili ovaj angažman i napustili ugodnost penzije?
Prvo – nisam znala da je ovo ovako vruća stolica, nisam mogla ni pretpostaviti kako je i, osim toga, iznenadila me tromost administracije. Inače, ja nisam nikada bila ni u jednoj političkoj stranci, nisam nikada potpisala niti jednu pristupnicu; bavila sam se samo školom i obrazovanjem, i ne znam kako su mene odabrali. Kada sam došla na razgovor u stranku Narod i pravda, bio je tamo jedan gospodin koji mene privatno poznaje; pitala sam ih zašto baš ja, jer nisam u politici, nisam u nekim krugovima ili grupama, nisam povezana ni s kim, radim svoj posao, obična sam građanka. Rekli su mi da su me primijetili kada sam bila članica savjeta ranijeg ministra Elvira Kazazovića. On je u jednom trenutku počeo da donosi pogrešne odluke, da zatvara škole ili ukida čuvare, a uvodi vatrodojavu, i tada je nas nekoliko pozvano da mu budemo kao konsultanti. Rekli su mi i da su primijetili moj rad na pisanju strategije i moj rad u školi. I rekli su mi da ne moram biti članica partije, da imam potpuno odriješene ruke, te da ne moram mijenjati direktore po političkoj podobnosti. To me privuklo. A i to što želim da škola za moje unuke bude bolja nego ona u kojoj sam radila. Bila sam direktorica osnovne škole i pokušala sam napraviti najbolje što mogu, ali škole su pod teškim pritiskom i teško je raditi. Recimo, ranije sam mogla primiti kvalitetniji kadar, platiti profesora s fakulteta za rad s talentovanom djecom, korepetitora za folklor, a kada je došao ministar Kazazović – sve je to postalo zabranjeno. Lično mislim da škola mora da ima svoje prihode i da ih troši kako želi i kako misli da je najbolje za školu, i da direktor treba da upravlja ljudskim resursima, jer to je ključ uspjeha. Dobar nastavnik jednako je dobra škola. Ako vam neko nameće ko će vam biti nastavnik kroz pravilnik o tehnološkom višku, to nije dobro. Dakle, upravljanje ljudskim resursima i vlastitim novcem je ključ. Mi smo imali i produženi boravak i povremeno smo iznajmljivali prostor za seminare, i imali smo svoj novac za takve stvari.
Ta zabrana je rezultat Zakona o osnovnom obrazovanju. Hoćete li pokretati izmjene Zakona?
Hoću u nekoliko segmenata. Direktorima bih željela osigurati veću slobodu u upravljanju, ali isto tako i promijeniti kriterije kvaliteta. Također ću se zalagati za rješenje po kojem direktor može raditi do kad hoće, ako je dobar. Ali ako nije – neka ide odmah.
Školegijum je često pisao o spornim odlukama ili aktivnostima bivšeg ministra. Hoćete li se baviti preispitivanjem odluka Ministarstva za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo u proteklom periodu?
Praksa me tjera da se bavim time. Dobila sam neke anonimne predstavke o mogućim greškama. Sama neću imati vremena, ali mi imamo Ured za borbu protiv korupcije i kontrolu kvaliteta, i ja sam njima proslijedila te predstavke.
Prije nešto više od pola godine sjedili smo ovdje s bivšim ministrom i on je tada priznao da mnogo dokumenata potpiše, a da ih ne pročita, jer ima veliko povjerenje u svoje saradnike, što se pokazalo neopravdanim. Hoćete li nastaviti takvu praksu?
Ja zaista čitam svaki papir, i već mi je podmetnut jedan dokument. Prije svega, zateklo me nefunkcioniranje pošte. Nezamislivo mi je da nestane neki dokument… Dok sam bila direktorica škole i obraćala se Ministarstvu, dešavalo mi se da uopšte ne dobijem odgovor na dopis. Pa onda pobrojim na šta mi sve nisu odgovorili i pošaljem ponovo, i ni na to ne dobijem odgovor. To se ne smije događati, jer mi smo ovdje zbog škola, a prema školama postoji… pa, recimo, šutnja administracije. To mi je osnovni zadatak – da škole dobiju odgovore odmah, ukoliko je to moguće. A oko tog dokumenta – dobila sam da potpišem dokument u vezi s pomoćnicima direktora: ministar Kazazović je donio odluku kojom je ukinuo pomoćnike direktora u pet škola, a u sedam škola otvorio ta radna mjesta. Doneseno mi je da potpišem stavljanje van snage te odluke, iako to nisam htjela staviti van snage, jer sam radila u velikoj školi i znam šta znači raditi sa 900, a šta sa 400 djece. Sada čekam da se ta kolegica vrati, da je pitam zašto je to uradila. Rekli su mi da je predsjednik Sindikata Saudin Sivro navodno tražio da se sredstva namijenjena zamjenicima direktora preusmjere djeci s poteškoćama u razvoju. Dakle, sve čitam pažljivo i signiram, napišem šta treba uraditi i onda provjerim šta je urađeno. Ja sam odgovorna za ono što potpišem.
Cio članak je dat na ovom linku.